Srednja škola "Braća Radić" Kaštel Štafilić

MOJ IZLET U UJEDINJENE ARAPSKE EMIRATE (UAE)

Budući da sam ove sezone postigao dobre rezultate u domaćim maratonima ukazala mi se prilika da, uz Karlu Šitić, predstavljam Republiku Hrvatsku na dvjema trkama Svjetskog kupa u daljinskom plivanju na 10 km: FINA 10 km Marathon Swimming Cup.

Obje trke su se održale u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, prva 17. listopada 2009. god. U Dubaiu, a druga 21. Listopada 2009. godine u susjednom Sharjahu.

Dok su za Karlu ove dvije utrke odlučujuće za plasman u svjetski vrh, meni je ovo prvi nastup među najboljima na svijetu i, kao uvjerljivo najmlađem natjecatelju, zadatak mi je bio otplivati što bolje i po mogućnosti ne stići posljednji.

Krenuli smo 15. listopada iz Splita automobilom za Zagreb Slaven Šitić, trener hvatske reprezentacije ujedno i Karlin otac, Karla i ja. Iz Zagreba smo poletjeli zrakoplovom Turkish airlinesa za Istanbul. To je bio moj prvi let zrakoplovom. Dobili smo sendviče i sokove i dvostani let je proletjeo prebrzo.

U Istanbulu smo presjeli na avion za Dubai i pomakli satove jedan sat unaprijed. Let je trajao skoro četiri sata pa su nam uz manistru na pome, kolač i sok, pustili nekakav film koji mi nije pretjerano privukao pozornost.

Po slijetnaju u Dubai dočekao nas je predstavnik domaćina i odveo nas mini-busom u Al Jawhara Gardens, hotel sa četiri zvjezdice. Čim smo se smjestili u sobe zaspali smo jer je bilo tri sata ujutro.

Sutradan, nakon doručka, krenuli smo na trening.

Iako sam slušao o zemlji u koju idem ostao sam iznenađen i oduševljen prirodom; zelenilom, engleskom travicom, raznobojnim i raznovrsnim palmama, cvijećem, ... a sve to raste iz pijeska! Lokalno stanovništvo bilo je tradicionalno odjeveno tj. umotano od glave do pete. Svud smo se vozili autobusima uz pratnju, usput razgledali brojne čudne i zanimljive građevine.

Na plaži Mazar-beach je radi udobnosti, podignut ogroman klimatizirani šator za smještaj plivača, pratnji i osoblja. Nakon dobivanja startnih brojeva i pripreme, otišli smo isprobati more temperature od 30 °C.

Kraj trke sam dočekao na 33. mjestu, došavši 13 minuta i 10 sekundi iza pobjednika Thomasa Lurza – tridesetogodišnjeg Nijemca. Prvih 5 km sam plivao u vodećoj skupini, a pobijedio sam šestoricu, što znači da je moj zadatak ispunjen. Karla je bila 15. od žena.

Svečana večera uz dodijelu nagrada, organizirana je u restoranu na brodu.

Sutradan, u nedjelju ujutro, otišli smo u organizirani shopping u hotel Atlantis smješten na umjetnom poluotoku u obliku palme. Shopping je ostao samo na razgledavanju zbog jako visokih cijena.

No, zato me oduševio ogroman akvarij u kojem sam vidio mnoštvo egzotičnih riba i morskih pasa. Hotel je poznat i po sobama u kojima su neki od zidova staklene stijenke akvarija.

U ponedjeljak, 19. listopada 2009., odlaskom u Sharjah, završio je naš boravak u Dubaiu.
Za razliku od mora u Dubaiu, ovdje je more bilo nešto hladnije tj. ugodnije za plivanje.
Trka je održana u 15 sati, na Hamirayah-beach gdje je organizacija bila ista kao i u Dubaiu.
Po izuzetno valovitom moru, ovu trku sam završio na 32. mjestu, došavši 15 minuta i 51 sekundu iza pobjednika Australijanca Trenta Grimseya.

Iza mene je doplivao samo još jedan plivač, jer su petorica plivača i tri plivačice odustali zbog uzburkanog mora.

Karla je stigla 5. samo petnaestak sekundi za pobjednicom i tako dohvatila 4. mjesto u ukupnom poretku Svjetskog kupa, što je najveći uspjeh hrvatskog daljinskog plivanja.

Gala večera organizirana je ovaj put za natjecatelje na šeikovom golf terenu na kojem se, inače, možete pojaviti samo ukoliko ste šeik.

Uz domaću glazbu uživo održano je proglašenje pobjednika i dodjela nagrada. U četvrtak, 22. listopada 2009. u 12 sati, odjavom iz Sharjah hotela, završio je naš posjet i boravak u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Autor:

Marin Milan (1.e)