Mladi Matteo Mušković prava je zvijezda: maslinar, vinar, farmer.. Jedan je od najmlađih poljoprivrednika u zemlji i sjajno mu ide!
Ponos Hrvatske, Istre, Vodnjana i svoje obitelji! Dida Marijana, bake Orijane Ingola, mame Nensi (više medicinske sestre) i oca Andreja (električara), te djevojke, 18-godišnje Antonele Vilić, buduće medicinske sestre, s kojom je u vezi tri godine. To je 20-godišnji Matteo Mušković, vlasnik OPG-a Mila, jedan od najmlađih, ako ne u našoj zemlji i najmlađi maslinar, vinar, farmer… poljoprivrednik dušom i tijelom! Zaljubljenik u kampanju, ulike, brajde, tovare, koze… od najmanjih nogu.
Vozim traktor, sijem, kosim Vruć i sparan srpanjski dan pratio nas je putem do Vodnjana, gdje nas je, prema dogovoru, čekao u kušaonici maslinova ulja naš vrijedan, skroman i neumoran domaćin. Nova mlada “zvijezda” na vodnjanskoj maslinarskoj i vinarskoj sceni.
– Ja sam u kampanji po cile dane, vajk je dela, od jutra do mraka. Vozim traktor, sijem, kosim, baliram sijeno, jer se mora spremiti zimnica za tovare i koze, imamo 2200 stabala ulika, 1500 trsi grožđa, muzemo tovarice i koze te prodajemo mlijeko. Puno je dela… Ali ja to volim, to je moj život, a kada mi zna biti teško, imam veliku pomoć i podršku dida, bake i moje djevojke Antonele, koja mi daje force i motivira me. I ona vozi traktor. Bez njih, vjerujte, ne bih mogao sve sam – govori nam Matteo, priznajući da ovog ljeta nije stigao na more iako ima barku, a lani se uspio čak tri puta okupati, i to poslije ponoći.
A da je pred ovim mladim poljoprivrednikom sjajna budućnost, već potvrđuju zlatne medalje za njegov blend Aura, osvojene na zadnjem Festivalu maslinova ulja u Zagrebu te na Noćnjaku, održanom u Dubrovniku, kao i zlato za Merlot u istarskoj prijestolnici vina, Gračišću.
Uz Auru, Matteo potpisuje i brendove ekstra djevičanskog maslinova ulja Marana i Canestrin, po nazivu lokacija maslinika.
Lani je proizveo 700 litara vrhunskog maslinova ulja u vodnjanskoj uljari, (nekadašnjeg Agroprodukta, danas tvrtke Terra Eno Olea), gdje je zaposlen, tako da u vrijeme berbe i prerade zna ne spavati po cijele dane i noći, ili pak vrlo malo.
Zemlja je život Maslinovo ulje prodaju na kućnom pragu, na štandu i u jednom fažanskom restoranu. S obzirom na to da su suša i visoke temperature desetkovali brojne maslinike diljem Istre, on na nekim lokacijama očekuje dobru berbu, a na drugima lošiju, jer se plodovi suše i padaju.
Baka Orijana s puno ljubavi i oduševljenja govori o svojem unuku, prisjećajući se kad je kao mali, sa svega četiri godine, kad su vadili krumpir i brali biž, nakon što mu je rekla da je dosta kopao, uzvratio: “Baka, moj život je kopanje!”
Ili kad bi u kampanji već padao mrak te su se morali vratiti doma, Matteo bi, po njezinim riječima, jako plakao želeći još ostati u polju i raditi. A kad su ga za krizmu pitali što bi volio za dar, odgovorio je: “Tovara!”
I dobio je tada prvu tovaricu Andreju, a OPG Mila nazvao je po prvoj tovarici koja se opulila (dobila mlado).
I sada živi život koji je kao mali dječak sanjao i želio!
Pulica Lora Naša ekipa, pod vodstvom Mattea, stigla je pješice po iznadprosječnoj vrućini, nakon što smo parkirali auto u blizini, do nepreglednog pašnjaka od čak pet hektara, gdje su tovari. Uđemo na njihov ograđen teritorij, a njih nema na vidiku! Sklonili se u hlad, pod krošnje stabala. Budući da ih je vrijedna i profesionalna kolegica Vanesa trebala snimiti, Matteo je jako zazviždao, povikao: “Gremo!” – i iz šume su, jedan za drugim, došli u tovarećem kasu do nas, okruživši Mattea i dopuštajući nam da ih pogladimo. Vanesa i ja nismo mogle sakriti radost ugledavši među sedam tovar(ic)a malu pulicu Loru koja je došla na svijet prije deset dana. Uvjerile smo se koliko su tovari privrženi Matteu te se, unatoč paklenoj vrućini, nisu odvajali od njega.
– Tovari su najbolje i najpametnije životinje. Imaju svoj karakter, i kad nešto neće, onda neće, nema šanse. Meni su bolji i draži od konja – ističe Matteo.
Nakon toga s Matteom smo stigli u svojevrsni domaći zoološki vrt, u kojem dominiraju istarske koze, simbol Istre i preživljavanja.
Misica Jelena
S razlogom je ponosan na aktualnu misicu Jelenu, koja je na tradicionalnoj smotri “Naj koze” u Savičenti lani osvojila tu laskavu titulu, kao i na Mazu, koja posljednjih godina osvaja lentu najsimpatičnije koze u Istri. Matteo ima tu i zečeve, kokoši, među kojima se ističu biserke, patke… Vidi se da neizmjerno voli te domaće životinje, koje mu uzvraćaju zahvalnošću, ljubavlju i vjernošću.
Matteo je i priznati vinar, čija su vrhunska vina Merlot, Malvazija i Rose našla respektabilno mjesto na istarskoj vinskoj karti. Lani je proizveo 1500 litara nektara bogova, a u planu mu je već sljedećom berbom grožđa udvostručiti proizvodnju. Sada mu je u planu izgraditi skladište za maslinovo ulje i vino, ući u svjetski vodič maslinova ulja Flos Olei, te se okušati na nekom od prestižnih svjetskih natjecanja.
Za Mattea Muškovića nema straha od budućnosti jer je on, još kao maleni dječak, znao kojim će putem krenuti kroz život, uz veliku pomoć i podršku obitelji i sadašnje djevojke. S obzirom na to da obrađuje oko 15 hektara zemlje, gdje je i polje pšenice uz sve spomenute obveze, koliko mu god bilo ponekad teško, a dan prekratak, on stalno ponavlja: “Ja to volim!”
Jedno je sigurno, priča o Matteu Muškoviću spada u rubriku “Ponos Hrvatske”, a da postoji Oscar za najmlađeg i najboljeg poljoprivrednika – on bi ga nedvojbeno zaslužio!
U svečanoj dvorani Medicinskog fakulteta u Splitu su dodijeljena svečana priznanja za izniman uspjeh na Državnim natjecanjima za 2025./2026. godinu koje je dodijelio župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban.
Među nagrađenim učenicima je i naš učenik Davor Makivić iz 4. g razreda (opća gimnazija) zajedno s mentoricom, profesoricom Vesnom Staničić za osvojeno prvo mjesto na Državnom natjecanju iz španjolskog jezika.
Ravnateljica SŠ Braća Radić Marija Kezele: Prostora za učenje temeljeno na radu nikad dovoljno SŠ Braća Radić – kvalitetno školovanje nadohvat ruke
Marija Kezele, prof. latinskog jezika i rimske književnosti i grčkog jezika i književnosti, od 1992. radi u školi, a ravnateljica je SŠ Braća Radić već 13 godina. U razgovoru nam je rekla kako za vrijeme studija nije mogla ni zamisliti da će cijeli svoj radni vijek provesti u radu s mladima i u obrazovanju. Također, ispričala nam je nešto više o planovima za iduću školsku godinu, uspjesima učenika i škole, ali i problemima s kojima se današnje školstvo susreće.
Uspjesi, aktivnosti, planovi i izazovi današnjeg obrazovnog sustava
Iako su jezici koje sam studirala na neki način na drugoj strani, smatraju se „mrtvima“ i nekorisnima za današnji svijet, upravo su oni ishodište koje povezuje povijest i sadašnjost, knjiški svijet sa stvarnim, literaturu s radom ljudskih ruku. Možemo to nazvati stockholmskim sindromom, možemo zvati bilo kojim imenom, ali mladi su ti koji vežu čovjeka i ne puštaju ga. Rad s njima je mukotrpan, ali dugoročno vraća sav uloženi trud – kaže nam ravnateljica Kezele.
Škola objedinjuje ne samo gimnazijske i strukovne programe, već i programe pomoćnih zanimanja, te učenički dom. Kako bi se svi programi uskladili potreban je dobro uhodan tim, a u SŠ Braća Radić čine ga nastavnici, stručna služba i tehničko osoblje, njih preko sto, također tu je još i veliki broj pomoćnika u nastavi koji pomažu da se čitav obrazovni proces odvija bez teškoća.
Posebno ste prepoznatljivi po programima vezanim uz poljoprivredu, veterinu, prehranu i nutricionizam. Koliko su danas ti smjerovi atraktivni mladima?
Vremena su se, što se tiče interesa učenika i njihovih roditelja, prilično promijenila. Programi koji su nekad bili na rubu nestajanja danas su sve atraktivniji. Ove godine primjerice imamo dva nova strukovna kurikuluma u području poljoprivrede: tehničar/-ka za voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo, te uzgajivač/-ica cvijeća. Sve što je vezano za proizvodnju grožđa i vina razvojem turizma dobiva posebno svjetlo, osobito na području Dalmacije koja slovi za iznimno cijenjeno vinorodno područje, a i rodno je mjesto glasovitog crljenka kaštelanskog.
Koliko učenici imaju prilike za praktičan rad kroz laboratorije, školski vrt, staklenike i druge sadržaje škole?
Prostora za učenje temeljeno na radu nikad dovoljno! Škola ima veliki staklenik, cvjećarski i vinarski praktikum, školski vrt, maslinik, veterinarski praktikum, pekarski i kulinarski praktikum, procesni praktikum, kemijske laboratorije, zaista puno prostora za praktičan rad. S onim što imamo, naravno, po samoj prirodi stvari nismo zadovoljni i uvijek imamo prostora za poboljšanje. U školi djeluje i učenička zadruga Trišnja, učenici pod mentorstvom svojih nastavnika sudjeluju na raznim sajmovima i festivalima, odrađuju praktičnu nastavu kod naših partnera.
Kakvi su interesi učenika danas? Primjećujete li promjene u njihovim ambicijama i očekivanjima u odnosu na prije nekoliko godina?
Učenici koji imaju jasne i razvijene stavove danas su puno praktičniji, ako ne i pragmatičniji nego prijašnji. Znaju točno što je njihov cilj i biraju najkraći put do njegova ostvarenja. Oni već danas jasno znaju što žele postati, gdje žele raditi, kakav društveni i ekonomski status žele imati i znaju put k tome. Ako usporedim mlade, primjerice u doba kad je moja generacija završavala srednju školu, nama je znanje bilo cilj, a današnjim je mladima ono put ka cilju.
S kojim se izazovima srednje škole danas najviše susreću kada govorimo o obrazovanju mladih, motivaciji i modernim tehnologijama?
Izazovi su veliki, teško je vrednovati postignuća, tehnologija kao da se ispriječila između nastavnika i učenika, ona narušava povjerenje koje bi trebalo biti oslonac u odnosu učenik-nastavnik. I jedna i druga strana postavlja pitanja gdje je granica, što je sustavu obrazovanja neophodno, a što ne. Informacije su dostupne svima i o svemu i teško je uvjeriti mlade da znanje koje posjedujemo ipak čini razliku. Da bi se to uvidjelo, ipak treba pročitati lektire, izvježbati tisuće matematičkih zadataka, ispisati gomile podataka vlastitom rukom. Danas je mladima to teško, oni misle da na takve stvari samo gube vrijeme, da ih zadaci koje postavlja škola samo udaljavaju od stvarnog života.
Škola sudjeluje u brojnim projektima i aktivnostima. Postoji li neki na koji ste posebno ponosni?
Teško je nabrojiti sve projekte u koje je Škola uključena. Ove školske godine imali smo projekte u natječajima Centra izvrsnosti SD županije, Ministarstva turizma i sporta, partneri smo KA2 projektu u programu Erasmus+ ustanovi CEKOM 3LJ, godinama sudjelujemo u projektima SEMEP i GLOBE, svake godine organiziramo akciju čišćenja mora i plaža. Također svake godine provodimo projekt učeničke razmjene sa školama u Italiji i Argentini. Upravo ova razmjena čini nas posebnim, mislim da nitko u Hrvatskoj nema takvo nešto. Sudjelujemo kao partner u projektu SPORTINA udruge Sport 2 Life koji donosi organizirano bavljenje sportom za djecu s teškoćama. Kroz ovu školsku godinu sudjelovali smo u projektima udruge Jedna mladost. U jednom od njih učenički tim naše škole osvojio je putovanje u Bruxelles s kojeg su se upravo vratili s fantastičnim dojmovima.
Što biste izdvojili kao najveći uspjeh škole u posljednje vrijeme?
Svake godine naši učenici sudjeluju na državnim natjecanjima i smotrama kako u gimnazijskom, tako i u strukovnom dijelu. Ove godine nažalost promakla su nam odličja u strukovnim natjecanjima Worldskills, naši predstavnici zavrijedili su četvrta mjesta. Međutim, obradovao nas je učenik gimnazije Davor Makivić koji je osvojio prvo mjesto na državnom natjecanju u poznavanju španjolskog jezika. Važno je napomenuti da se radi i o učeniku koji je vrhunski sportaš, član Odbojkaškog kluba Ribola Kaštela.
Koje su novosti još u planu za nadolazeću školsku godinu?
Najvažnija od svega je implementacija modularnog pristupa strukovnom obrazovanju i provodi se od ove školske godine. To je model koji učenicima pruža mogućnost još većeg pristupa stvarnom, praktičnom radu tijekom školovanja, usmjeren je na ishode učenja. Jako nam je važno da taj model uspije i zaživi i upravo u tom svjetlu radimo na projektnom prijedlogu za ESF+ natječaj Podrška ustanovama strukovnog obrazovanja za uvođenje novih kurikula, a i uvodimo nove strukovne kurikule kako bismo ali svojim budućim učenicima još više izbora pri upisima.
Za kraj, što biste poručili budućim učenicima koji razmišljaju o upisu u Srednju školu Braća Radić?
Onima koji razmišljaju o upisu u našu školu rekla bih: mudra odluka! Onima koji još nisu odlučili, savjetovala bih da dobro odvagnu koje su prednosti kod upisa u kaštelansku srednju školu. Osobitu poruku imam za one koji upisuju gimnazijske programe; parafrazirala bih naslov svima znane pjesme „Dođi u Kaštela“, poručila bih im: ostani u Kaštelima! Naravno, ključnu ulogu u odabiru srednje škole imaju roditelji, njima bih poručila da ispred svega gledaju dobrobit svoje djece i kvalitetno školovanje koje nikako ne uključuje svakodnevno trosatno putovanje za nešto što imaju nadohvat ruke.
SŠ Braća Radić primjer je škole koja kontinuirano ulaže sredstva i napore kako bi što kvalitetnije obrazovala svaki budući naraštaj svojih učenika, te omogućila im uz teorijsko učenje mnoštvo praktičnih prilika za stjecanje novih znanja i iskustava.
U okviru projekta Paprenjaci hrvatskih gradova koji SŠ Braća Radić provodi u partnerstvu sa SSŠ Antuna Horvata provedena je radionica izrade paprenjaka u kojoj su sudjelovali, osim mentora obiju škola, učenici škole domaćina te učenici Osnovne škole Bijaći. Učenici kaštelanske srednje škole sa svojom mentoricom Valentinom Veličković pokazali su svojim gostima kako se mijese, modeliraju i peku paprenjaci po različitoj recepturi. Učenici osnovne škole Bijaći doveli su i svoje goste, vršnjake iz Italije koji su u učeničkom posjetu u programu Erasmus+. Tako je cijela priča dobila i međunarodni karakter, učenici i mentori imali su prilike usporediti naše paprenjake s pecivima iz talijanske regije Abruzzo.
Finale same radionice uslijedilo je kušanjem netom pečenih paprenjaka te ostalih pekarskih proizvoda učeničke zadruge SŠ Braća Radić te zajedničkim ručkom u restoranu Učeničkog doma.
Učenici i profesori zanimanja u prehrani i poljoprivredi i članovi UZ Trišnja 23. 05. 2026. sudjelovali su na Fešti o’ boba održanoj u Kaštel Kambelovcu. Pripremili si tradicionalni bob s junetinom, pitu i štrudle od sira i boba. To je prava dalmatinska pučka fešta koja slavi bob, skromnu ali legendarnu mahunarku koja je othranila generacije Kaštelana. Ovakve tradicionalne manifestacije pridonose očuvanju običaja kulturne baštine našeg kraja. Učenici na taj način razvijaju osjećaj pripadnosti zajednici i poštovanje prema bogatstvu lokalne tradicije.
Izvor/Foto: Zdravka Đapić Vučemilović, prof. i Katarina Šuško, prof.
