IZLOŽBA “PRIKO MORA S KOMADIĆEM ZEMLJE”

„Priko mora s komadićem zemlje“ naziv je izložbe koja je sinoć otvorena u prostorima Srednje škole Braća Radić u Štafiliću, a suorganizatori su sama škola, Likovna udruga Emanuel Vidović iz Splita te Hrvatska matica iseljenika – Podružnica Split.

Nakana same izložbe bio je kroz likovni izričaj istaknuti kako su iseljena Hrvatska, gotovo četiri milijuna ljudi prema procjenama, i kroz grožđe i vino održava kontakt sa svojom maticom zemljom. Kako bi se to dodatno izrazilo, na kraju otvaranja predavanje je održao Mislav Radunić, diplomant vinarstva koji je jesenas proveo tri mjeseca na posjedima vinarije Grgić Hills u Kaliforniji, u sklopu stipendije koju je pokrenuo Miljenko Mike Grgich, najpoznatiji iseljeni vinar, još za svog života.

U otvaranju je ravnateljica škole Marija Kezele upoznala okupljene sa samim radom škole, koja je baš u ovoj tematici zapravo jako napredna, jer preko desetljeća održava kontakte s jednom poljoprivrednom školom u Argentini, gdje se izmjenjuju jednom godišnje u posjetima. Napomenula je i kako iz te perspektive imaju dojam da ljudi koji su iseljeni imaju jedan poseban odnos prema Lijepoj našoj. Prigodne riječi održali su i predstavnici Likovne udruge Emanule Vidović, koja je i izložila slike svojih članova, te Matice iseljenika – Podružnica Split. Doznalo se i kako je idejni začetnik plana da se baš u Srednjoj školi Braća Radić napravi izložba ravnatelj Muzeja grada Kaštela Ivan Šuta.

Nakon prigodnih riječi predavanje je održao mladi Mislav Radunić, koji je na elokventan i zanimljiv način prepričao svoje iskustvo na Grgichevim poljima. Mogli smo tako čuti malo o životu iseljenika, od djeteta iz velike obitelji iz Desana u dolini Neretve do jednog od vodećih vinara doline Napa, potom o proboju američkih vina na svjetsku scenu od 1976. godine, pa do samih iskustava rada u Grgichevoj vinariji. Bilo je tu i anegdota, od Meksikanca u vinariji koji se sprijateljio s toliko hrvatskih studenata da je nekoliko puta bio u Hrvatskoj na svadbama tih istih studenta, do toga da su ga zaustavljali na ulici jer je često bio u Hajdukovu dresu Rokasa Pukštasa. Kao i dosta priča o zinfandelu, odnosno crljenku. Jako zanimljivo i sadržajno predavanje, poslije smo Mislava pitali i razlikuje li se sam proces izrade u Napi i kod nas, veli da ima razlika, Grgich mora vina imati ukalupljena u vinski izričaj Nape, pa postoje neki procesi, dok kod nas se, kako kaže, još tražimo sa smjerom izrade vina, pa svatko radi kako misli da treba.

Nakon toga je uslijedilo adventsko druženje, uz delicije iz kuhinje Srednje škole, a moglo se i popiti vina koje izrađuju sami učenici. A same slike? Nismo baš likovni kritičari, zamjetismo doduše da ima dosta realizma, pokoji izlet u nadrealizam, bilo je i slika koje bi mogle ići pod impresionizam. No, uglavnom su sve u blagim zemljanim tonovima, kako i trebaju biti, te su oku stvarno ugodne.