Sveti Franjo (Assisi, 1181. – Porcijunkula, 1226.) je jedan od najvećih i najomiljenijih svetaca, utemeljitelj franjevaca, svetac mira, ljubitelj prirode i životinja, no smatraju ga i začetnikom talijanske književnosti na narodnom jeziku.

Sjetimo se njegove Pjesme brata Suncu (1225.) koja se još naziva i Pjesma stvorova:

...

Neka te, Bože moj, hvale svi stvorovi,
napose gospodin brat sunce,
jer sunce je dan i ono nam daje svjetlo.
Ono je lijepo i bljeska velikim sjajem.
Ono, Svevišnji, nosi tvoju sliku

...

(Izvor: http://public.carnet.hr/FBL/frama/franjo/pjesma.htm)

 
Proglasom pape Ivana Pavla II iz 1979. sv. Franjo je i zaštitnik ekologije.
A koliko je volio životinje pokazat će nam jedna pričica – pomirba s bratom vukom.

Priča kaže da su u gradu Gubbiju ljudi strahovali od velikog, strašnog i krvoločnog vuka koji je napadao njihovu janjad, a navodno čak i ljude. Neprijateljstvo i netrpeljivost je sve više raslo. Potom građani  izlože cijeli problem Franji. A on na zaprepaštenje sviju ode vuku u šumu, blagoslovi ga i pozdravi vrlo prijateljski: "Dođi ovamo, brate vuče!" Vuk mu se na te riječi privrženo privi uz noge. Franjo mu nastavi razlagati kako mu je ono janje zapravo sestra, te da ga razumije, jer zlo koje je činio nije zato jer je zao, nego jer je gladan. Ali evo sad je prilika da sklope mir, građani će mu davati hranu a on im neće više ovce napadati.
I to je ona glasovita scena kad vuk pruža bratu Franji šapu.

(Izvor: www.vukovi.hr/.../v_z_svfr.htm)

Svima koji nose ime na spomen ovog miroljubivog i skromnog sveca – čestitamo imendan!