Knjižničarka je odabrala pet hrvatskih pjesnika: Dedića, Tadijanovića, Cesarića, Ujevića i Slamniga. Čitali smo odabrane stihove, slušali njihove glazbene izvedbe, gledali video isječke, iznosili svoje misli, osjećaje i dojmove te doživjeli  predstavljena književno-umjetnička ostvarenja svatko na svoj (emotivni) način.

Sudionici našeg kulturnog programa, učenici 1. f (u pratnji nastavnice Ružice Đikić) te veterinarski tehničari 3. a i 4. a (u pratnji nastavnice i Domske odgojiteljice Marije Jerkunice) izdvojili su dvije pjesme, odnosno njihove izvedbe, koje su im se posebno svidjele.

Prva je Arsenova Dida moj zbog osjećaja koje stihovi i izvedba u njima pobuđuju („…budi neke uspomene i sjećanja na djeda s kojim sam provela divno djetinjstvo.“). Druga je Slamnigova Barbara, u izvedbi Zvonka Špišića, jer je, kako su napisali: „zanimljiva, šaljiva, domišljata, vesela, zabavna…“, a jedna je učenica komentirala: „Rap tadašnjih godina!“

Pred sam kraj ove pjesme, uz prpošne stihove o plovidbi svim morima (svijeta, ali i života), otkrili smo da nam se na našem kulturnom događanju pridružio i jedan slijepi putnik, koji se ugodno smjestio na radni stolac  knjižničarke. Stipe, naravno! Tako je naše druženje završilo u veselom iznenađenju kojeg nam je Stipe priredio. Pokušali smo ga nagovoriti da napusti knjižnicu, neuspješno… Srećom su tu bili veterinarski tehničari te ga brižno iznijeli u vanjski svijet.