Hrvatski je bio razlog naših stradanja i naše utočište. Hrvatski je esencija naše prošlosti i zalog budućnosti, naš roditelj i naše potomstvo, bez jezika mi nismo, s njime mi jesmo i stoga je on naša jedinost i svetinja.

Hrvatski jezik

U tebi sam vijek svoj proživio,
Drevni i lijepi jeziče Hrvata:
Rođen na morskom pragu tvojih vrata,
Polako sam te, uz trud, osvojio.

Povede ti me i gdje nisam bio.
Na vrhu gore i na kraju gata,
U kolibici, u kući, od zlata.
Svuda je meni glas tvoj žuborio.

Htio sam biti glazbalo na kome
Zvuče ko žice, mirišu ko cvijeće,
Rojevi riječi u govoru tvome.
Pa, uzdignut nad zipkom i nad grobom
Da u tebi dišem i da živim s tobom,
I onda, kada me više biti neće.

Vladmir Nazor 

"Čovjek koji ne poštuje svoj jezik i baštinu ne poštuje ni svoj narod,
a tko ne cijeni svoj narod ne cijeni ni svoju mater jer mati daje materinski jezik.
Materinski je jezik Hrvata kao jedina mati koju se ne može i ne smije ni prodati,
ni kupiti, ni preimenovati."

Artur Bagdasarov

"Tuđice upotrebljava komu je jezik tuđinac."

Stanislav Šimić

Više klikom ovdje, a o aktivnostima našeg Učeničkog doma klikom ovdje